{"id":599,"date":"2025-10-11T22:33:22","date_gmt":"2025-10-11T20:33:22","guid":{"rendered":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/?page_id=599"},"modified":"2025-10-11T22:34:32","modified_gmt":"2025-10-11T20:34:32","slug":"i-rot-je-crnogorac","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/i-rot-je-crnogorac\/","title":{"rendered":"I Rot je Crnogorac"},"content":{"rendered":"\t\t<div data-elementor-type=\"wp-page\" data-elementor-id=\"599\" class=\"elementor elementor-599\">\n\t\t\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-2ac0d28 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default\" data-id=\"2ac0d28\" data-element_type=\"section\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-f4dfffd\" data-id=\"f4dfffd\" data-element_type=\"column\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-80bf9bf elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"80bf9bf\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p>Krajem devedesetih godina dvadesetog veka, te\u0161ke godine za \u017eivot, za posao, ali kao za inat meni je ne\u0161to i\u0161lo. Porodi\u010dno u\u017easno slo\u017eena situacija, pojavljuje se &#8220;Njegu\u0161ica&#8221; u izdanju &#8220;Narodne Knjige&#8221;, nenadan i neo\u010dekivan uspeh biva meni melem na ranu. Sve li\u010dne i porodi\u010dne traume voleo sam da amortizujem u Klubu knji\u017eevnika uz pristojne koli\u010dine rujnog vina, a normalno, opkoljen Crnogorcima sa raznih lokacija te geografski male dr\u017eave, ali ipak neverovatne. Razne su se pri\u010de zapodevale, komentarisalo se sve, od politike pa do belosvetskih intriga. Ne postoji ni jedan narod na svetu koji u svoje nesumljive, grandiozne veli\u010dine voli da prisvaja i tud\u0111e. Ve\u0107 odavno smo Tesli i Milankovi\u0107u na\u0161li genetsko poreklo u Crnoj Gori. Od svih Crnogorskih prisvaja\u010da, bio je najsimpati\u010dniji narodni heroj Svetozar Vukmanovi\u0107 Tempo, koji se 20 godina uporno mu\u010dio da Josip Broz Tito vodi dalje poreklo iz Brozovi\u0107a iz Bjelopavli\u0107a. Samo je Tempo znao gde su ti Brozovi\u0107i u Bjelopavli\u0107u.<\/p><p>Kad smo mi Crnogorci hteli nekog da spakujemo da je sto posto Crnogorac i da ne mogu trajno da ga vrate u bilo koju drugu naciju, govorili smo: &#8220;on je ne\u0111e iz okoline Cetinja.&#8221;. Jedne no\u0107i, 99-te godine, po nekom ledu, jedva sam se dovukao do Kluba knji\u017eevnika, uzeo \u010dasnu poziciju, dobio prvi \u0161pricer, kad po\u010de jedan na\u0161 drug, ina\u010de sjajan \u010dovek i lekar: &#8220;Nema niko na svijetu tu galeriju neuropshijatara, ni Rusija, ni Amerika, \u0161to imaju Crnogorci&#8221;, pa po\u010de da nabraja: prof. dr. Kosovi\u0107, prof. dr. Jovan Strikovi\u0107, prof. dr. Stevan Petrovi\u0107, prof. dr. Slobodan Jakuli\u0107, pa tu ubaci i prof. dr. Veska Savi\u0107a, ina\u010de Hercegovca, kome bi sigurno privatno bilo milo i simpati\u010dno da je Crnogorac zbog takvog dru\u0161tva. Adlera Junga Fridmana Frojda nije trpao na tu Crnogorsku galeriju, i na kraju stavlja \u0161lag na tortu, i Nikola Rot je Crnogorac iz Bjelopavli\u0107a, kad sko\u010di &#8220;gra\u0111anin&#8221;, jedan od najobrazovanijih Crnogoraca, i re\u010de: &#8220;Kakav Bjelopavli\u0107, Nikola Rot je Pivljanin sa Rotove stijene iznad Komarnice, a zatim su se kasnije preselili u Danilovgrad.&#8221;. Ja, delimi\u010dno \u0161okiran, ne znaju\u0107i detalje, znaju\u0107i ozbiljnost i veli\u010dinu ljudi koji to govore, verujem u te \u010dinjenice. Toliko mi je ne\u0161to bilo toplo oko srca, jer toliko sam voleo gimnazijske ud\u017ebenike Nikole Rota koji su bili tako napisani, jednostavnom genijalno\u0161\u0107u, da su kao na dlanu mogli da predstave ljudsku du\u0161u.<\/p><p>Iskreno, nisam voleo \u0161kolu, ali od svih tih \u0161kola, a bilo ih je dosta koje sam promenio, najvi\u0161e sam voleo profesorku psihologije, legendarnu Bojanu Rai\u010dkovi\u0107, legendarnu profesorku Druge beogradske gimnazije, ina\u010de suprugu velikog srpskog pesnika, Stevana Rai\u010dkovi\u0107a. U nekim mojim pubertetskim krizama znala je da mi bude vi\u0161e od majke, i da svojim savetima uti\u010de da moje odluke budu pametnije, a psihi\u010dke krize se lak\u0161e podnose. Upravo sam sazrevao \u010ditajuci ud\u017ebenike Nikole Rota i zelene korice njegovih ud\u017ebenika i tamno zelene haljine moje profesorke bile su moje prve lorkijanske pesni\u010dke poro\u0111ajne muke, i sad ka\u017eem &#8220;Zeleno, volim te zeleno&#8221;.<\/p><p>Od 1996-te godine sam bio suvlasnik, a onda i vlasnik jedne od najuspe\u0161nijih firmi u regionu koja je, bezmalo kiksa, re\u0161avala i najte\u017ee probleme sluha. Firma je bila prepoznata po nevi\u0111enom po\u0161tenju, enormnom poznavanju struke, po istrajnosti, marljivosti i nadljudskom zalaganju zaposlenih.<\/p><p>Te 2006-te godine, nije neskromno ako ka\u017eem, rasturali smo. Toliko smo bili zatrpani poslom da je \u010desto bilo da sam morao da spavam u stolici, jer nisam imao vremena da odem ku\u0107i na normalan po\u010dinak. U pojedinim trenucima li\u010dili smo na kolonu partizana sa Igmanskog mar\u0161a, koja je gurala nemogu\u0107e, zajedni\u010dki \u017eele\u0107i uspeh, i upravo jedno predve\u010derje moji de\u010dji snovi su po\u010deli da bivaju stvarnost. Na vratima hrama sluha, li\u010dno doajen svetske psiholo\u0161ke misli, dr. prof. Nikola Rot u dru\u0161tvu svoje k\u0107erke, ina\u010de doktorke, na\u010delnice u Klini\u010dkom centru, dolazi po preporuci sa najvi\u0161eg mesta da mu postavimo slu\u0161ni aparat. Svi zaposleni ska\u010demo, ja poku\u0161avam da kontroli\u0161em euforiju, delimi\u010dno uspevam, delimi\u010dno ne. I sam se gubim i pitam sebe da li je mogu\u0107e da mi se i ovo de\u0161ava. Ka\u017eem Bog me je pogledao, on meni dade, a ne znade, ja \u0107u njemu sad da vratim i ne pitam po\u0161to je. Po\u010dinje ples mojih zaposlenih oko svetske veli\u010dine, otklju\u010dava se sef i stavlja mu se, za to vreme, vrh svetske akustike. Posle samo nekoliko minuta kako mu je postavljen aparat, gr\u010d odlazi sa njegovog lica, ali i sa moga i po\u010dinje jedna neverovatna komunikacija. Jo\u0161 jednom je dokazao da su najjednostavniji ljudi prave i dokazane veli\u010dine, s njim je bilo tako jednostavno komunicirati i sara\u0111ivati da me je ohrabrivao neverovatnom jednostavno\u0161\u0107u. Videv\u0161i slike po zidovima ordinacije, crnogorskih giganata, pitao me je da li sam mo\u017eda Crnogorac. Odgovorio sam mu da jesam i da se ponosim time. On mi je rekao da je najlep\u0161e godine \u017eivota proveo rade\u0107i kao profesor psihologije u Cetinjskoj gimnaziji, od 1933. godine pa sve do samog Drugog svetskog rata. Fenomenalno je gradio pri\u010du, u jednom trenutku me je pitao od kojih sam ja to Milo\u0161evi\u0107a. Ja sam onako, u polu\u0161ali odgovorio, od sretno-nesretnih iz Lijeve rijeke. Iz njegovih usta istr\u010dava nenadano dugo &#8220;u&#8221;, &#8220;pa jesi li ti sin legendarnog Vojislava Milo\u0161evi\u0107a, politi\u010dkog komesara \u010cetvrte proleterske?&#8221; Takva me je koli\u010dina ponosa udarila u glavu da sam mislio da \u0107u se onesvestiti. Neverovatno lepo je pri\u010dao o mome stricu, o mome djedu Radivoju, a re\u010de mi i da je mome ocu predavao psihologiju 1935-te godine u gimnaziji na Cetinju. Posle svega ovoga sam se toliko okura\u017eio da sam smeo da mu se pohvalimda sam uz sve ove moje muke i pisac i autor &#8220;Njegu\u0161ice&#8221; i romana o Cetinju. Kada je dobio obe knjige na poklon u ruke, upecao se na korice romana o Cetinju i sa velikim pijetetom je posmatrao sliku kralja Nikole i odmah po\u010deo da lista knjigu. Rekao sam mu da ako ih ikada bude pro\u010ditao, da bi mi ne\u0161to najzna\u010dajnije bilo da mi iskreno ka\u017ee \u0161ta misli i da bi njegovo mi\u0161ljenje, bez obzira da li je pozitivno ili negativno, bilo putokaz za neka nova pisanja. Dr. prof. Nikola Rot je bio jedna studiozna i neverovatno savesna, a pre svega, u tim godinama, neverovatna radna energija i ne samo da je pro\u010ditao knjigu, nego je takve studiozne komentare meni izgovorio da sam ja bio \u0161okiran da maltene to \u0161to je on video ni ja tokom pisanja i kasnije sa te distance nisam video. To su bile frapantne analize, komplimenti su sipani kao ki\u0161a sa Lov\u0107ena, neprestano, i njih \u0107u da zadr\u017eim samo za sebe. Nisam mogao da verujem svojim u\u0161ima da sam se u jednom trenutku toliko pregrejao da sam morao da se umijem u kupatilu od \u0161oka da mi ne bi pozlilo, a ovo \u0161to je izgovorio na kraju je u\u010dinilo da vi\u0161e nikad ne uzmem olovku u ruke i da ni\u0161ta vi\u0161e ozbiljno ne napi\u0161em: &#8220;u ovom romanu su se sreli pisac i narod, i blago narodu koji ima takvog pisca, i blago piscu koji je iz takvog naroda, koji tako mo\u017ee da pi\u0161e o svom narodu.&#8221;<\/p><p>Sve barijere su me\u0111u nama sru\u0161ene, ina\u010de \u010dovek koji je ro\u0111en u Korosu u Baranji, 1910-te godine, u delu koji danas pripada Ma\u0111arskoj, zavr\u0161io Osje\u010dku gimnaziju, fakultet u Zagrebu, jedinu vezu koju ima sa Crnom Gorom, to \u0161to je slu\u017ebovao kao gimnazijski profesor od 1933-\u0107e godine do rata na Cetinju i Crnogorci ga prisvajaju za svoga. S obzirom da smo se toliko duhovno zbli\u017eili, ispri\u010dam mu za anegdotu iz Kluba knji\u017eevnika, da ga Crnogorci smatraju za svoga, prof. dr. Nikola Rot, doajen svetske psiholo\u0161ke misli, iz svojih usta kao iz topa ispaljuje bez ikakvog razmi\u0161ljanja i zadr\u0161ke: &#8220;Od ovog trenutka ja sam Crnogorac&#8221;. Mi smo se toliko prisno stegnuli rukama: &#8220;Ovaj doga\u0111aj do\u017eivljavam kao moj li\u010dni uspeh, da na zvezdanom nebu sjajnijem od svih, nebu Crnogorskih neprolaznih zvezda zasija ime Nikole Rota, da se na sjajnu nisku Crnogorskih bisera pridoda i biser svetske psiholo\u0161ke misli koji \u0107e visiti na neprolaznom \u0111erdanu oko vrata Lov\u0107ena, barjaka umnosti.&#8221;<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-d130ebc elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default\" data-id=\"d130ebc\" data-element_type=\"section\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-93d429c\" data-id=\"93d429c\" data-element_type=\"column\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-8b6d09b elementor-widget elementor-widget-image\" data-id=\"8b6d09b\" data-element_type=\"widget\" data-widget_type=\"image.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<img fetchpriority=\"high\" decoding=\"async\" width=\"700\" height=\"930\" src=\"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/rot2.jpg\" class=\"attachment-large size-large wp-image-601\" alt=\"\" srcset=\"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/rot2.jpg 700w, http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/rot2-226x300.jpg 226w\" sizes=\"(max-width: 700px) 100vw, 700px\" \/>\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Krajem devedesetih godina dvadesetog veka, te\u0161ke godine za \u017eivot, za posao, ali kao za inat meni je ne\u0161to i\u0161lo. Porodi\u010dno [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"site-sidebar-layout":"no-sidebar","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"full-width-container","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"disabled","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"class_list":["post-599","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/599","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=599"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/599\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":718,"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/599\/revisions\/718"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mediaweb.co.rs\/tarskilibris\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=599"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}